“Un emozione per sempre…”
Ustajem. Jutros mi se, po prvi put, brat obraca kao vodic i kaze:”Danas cemo da budemo u sportskom duhu, idemo na “San Siro”.Jel ovo zemlja fudbala ili ne? Andiamo, mia cara sorella.” i nasmeja se. Odmah sam se spremila i s odusevljenjem krenula na jedan od najvecih stadiona na svetu, na stadion mog omiljenog fudbalskog kluba, ciji sam vatreni navijac, Milan-a. Istina, Italija jeste i ZEMLJA FUDBALA. Oduvek je bila u samom vrhu evropskog fudbala, a 2006. godine i na samom vrhu svetskog, CAMPIONI DEL MONDO. Najpoznatiji italijanski klubovi su Milan, Roma, Lazio, Inter, Juventus…Italijanski fudbal je oduvek karakterisala dobra taktika, pobednicka, kao i odlican sastav igraca medju kojima su Fabio Canavarro, Alessandro Nesta, Andrea Pirlo, Alessandro Del Piero, Inzagi, Francesko Totti, Gianluigi Buffon…
Dosli smo na stadion koji je bio ogroman (kapaciteta oko 85.000 mesta). Bio je prazan, ali otvoren za posetu turista. Uredan, bez polomljenih, ostecenih stolica, sa obezbedjenjem na svakom cosku, teren sa divnom zelenom travom. Kad sam ga ugledala sa tribina pozelela sam da istrcim na teren da vidim cisto kako to izgleda, ali nisu mi dopustili. Saznala sam da se stadion zove, u stvari “STADIO GIUSEPPE MEAZZA”. Postoje radnje sa suvenirima ovog kluba. Naravno, posetila sam ih i uzela sal i dres crveno-crnih. Nakon kratke, ali vredne posete “San Siru”, “zaboli” smo se u neki kafic, jeli pizzu i razmenjivali utiske, odnosno, ja sam odusevljeno mlela, a brat se smejao istom. Za momenat mi je pogled odlutao i konstatovala sam neophodno:u svako doba dana i noci svi Italijani su besprekorno doterani. Jos nikog nisam videla u trenerci, ili opustenoj “kucnoj” varijanti na ulici (sto je u Beogradu, nazalost, skoro normalna stvar). A, ocigledno i da necu. Na javnom mestu, nikako. To savrseno postujem. Ponukana takvom cinjenicom, zamolila sam brata da me uvede u “raj za shoping”, epicentar MILANSKE MODE. Pristao je rado, cemu sam se ja iznenadila, izgleda da je i on kupoholicar.? Via Montenapoleone (ili tako nesto) je sirok bulevar, bulevar mode u kom dominira najveci Armanijev butik, a pored njega Prada, Versace, Moschino, Gianfranco Ferre`, Gucci, Max Mara, Valentino i mnogi drugi. U skladu sa svojim imenima, izuzetno su skupi, ekskluzivni su. Najvece svetske zvezde iz razlicitih bransi se oblace bas u ovim buticima. Haljine, pantalone, bluze, kosulje, esarpe, nakit, cipele, tkanine, svila, torbice… sve izaziva reakciju da ostanes bez daha od lepote. Jednostavno, zivot na visokoj nozi. Kupovina odece ovde nosi odredjeni prestiz.
Posmatrala sam devojke i zene koje su prolazile pored mene prilikom obilaska tog “odmora” za moje oci. Dugokose, dugonoge crnke, uvek sveze isfenirane, prijatnog, ljupkog lica i glasa, savrseno belog osmeha, na visokim potpeticama, fantasticno uskladjenih sa torbicom, nakitom i naocarima za sunce, sigurno koracaju ovim bulevarom u potrazi za jos nekom kvalitetnom “krpicom”, dok plavusa ima mnogo manje (sto je, opet, drugacije nego u Beogradu). Negovane su, elegantne, graciozne, vode racuna o svom izgledu i sve poseduju damske manire, sto je meni veoma vazno da zena ima. Zadovoljne su i neopterecene, uvek pozitivne i nasmejane.
Uvece su hteli da mi pokazu NOCNI ZIVOT, koji je u Milanu raznovrsan i lud, ali ja nisam bila nesto raspolozena za izlazak, htela sam mirno da provedem poslednje vece u ovom gradu i da se lepo, natenane, oprostim od njega na neki vremenski period. Medjutim, nije bilo tako. Moji rodjaci su, sa svojim italijanskim drustvom, u stanu organizovali oprostajan party za mene. Pevali smo karaoke do duuugo u noc. Ipak sam se uverila da im je sjajan nocni zivot.
Ознаке: moda, nocni zivot, san siro